|
| DolazimPoTebe.com |
| Home
>>Poezija : Izet Sarajlic |
|
stihovi ljubavnih pesama
najlepsi ljubavni stihovi |
|
"Tražim
ulicu za svoje ime" |
|
|
Šetam gradom naše mladosti
i tražim ulicu za svoje ime.
Velike, bučne ulice -
njih prepuštam velikanima
istorije.
Šta sam radio dok je trajala
istorija?
Prosto tebe volio.
Malu ulicu tražim, običnu,
svakodnevnu,
kojom se, neopaženi od svijeta,
možemo i prošetati poslije
smrti.
U početku ona ne mora imati
mnogo zelenila,
čak ni svoje ptice.
Važno je da u njoj, bjezeći
pred hajkom,
uvijek mognu da se sklone i
čovjek i pas.
Bilo bi lijepo da bude
popločana,
ali, na kraju, ni to nije ono
najvažnije.
Najvažnije je to
da u ulici s mojim imenom
nikada nikog ne zadesi nesreća.
|
|
|
|
| |
|
"Mala, velika moja" |
| |
Večeras ćemo za
njih voljeti.
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je više nego sto je ikad u jednoj pjesmi bilo ljubavi.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Mi, koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoće svih
svjetskih Robinzona,
mi, koji smo nadživjeli tenkove i nikog nismo ubili
mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
I ne pitaj jesu li se mogli vratiti.
I ne pitaj je li se moglo natrag dok je posljednji put,
crven kao komunizam, goreo horizont njihovih želja.
Preko njihovih neljubljenih godina, izbodena i uspravna,
prešla je budućnost ljubavi.
Nije bilo tajni u polegnuloj travi.
Nije bilo tajni u raskopčanoj bluzi.
Nije bilo tajni u klonuloj ruci s ispuštenim ljiljanom.
Bile su noći, bile su žice, bilo je nebo koje se gleda
posljednji put,
bili su vozovi koji se vraćaju prazni i pusti, bili su vozovi
i makovi, i s njima, s tužnim makovima jednog vojničkog ljeta,
s divnim smislom podražavanja, takmičila se njihova krv.
A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima, na Južnim Bulevarima
i kejovima rastanka, na Cvjetnim Trgovima i
Mostovima Mirabo, divne i kad ne ljube,
čekale su Ane, Zoje, Žanet.
Čekale su da se vrate vojnici.
Ako se ne vrate, svoja bijela negrljena ramena daće dječacima.
Nisu se vratili.
Preko njihovih streljanih očiju prešli su tenkovi.
Preko njihovih streljanih očiju.
Preko njihovih nedopjevanih marseljeza.
Preko njihovih izresetanih iluzija.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Na zbornom mjestu ljubavi sad čekaju kao grobovi.
Mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti…
|
| |
| |
|
"Piši mi
na zelenu adresu ljeta" |
| |
Piši mi na zelenu
adresu ljeta.
Poljupci koje mi
šalješ neka budu posljednje večernje novosti.
Glava mi je puna
nekih divnih soneta,
a nema nikog ni
da mi oprosti i ne oprosti.
Jutros su opet
pisali nešto povodom moje
najnovije
zbirke.
O uticajima
ponovo izmislili su čitave priče.
Najveci uticaj
na mene izvršila je
jedna
apsolventkinja germanistike,
ali to su
prećutali, jer, zaboga, koga se to tiče.
Koga se tiče to
što si ti za mene i Honolulu i
Madagaskar i
Meksiko,
Istorija koju,
klecajući, obiđoh uzduž i popreko.
Tvoje ime nije
ušlo ni u jedan leksikon.
Nema te ni u
jednoj enciklopediji,
ni u jednom "Ko
je ko"
Ali za mene ti
si sve, kao vojniku prvi dan mira,
krevet i suze i
cvijeće u vazi.
Tvoje oči su mi
jedina lektira
u ovom danu koji
prolazi i odlazi.
|
| |
| |
|
| |
| |
| |
| |
| |
|
| |
|
|
